Perutanje vlasišta
Perut nastaje kada dolazi do neravnoteže mikroflore vlasišta, pojačanog lučenja loja i proliferacije kvasca Pityrosporum ovale. To dovodi do ubrzane obnove stanica i stvaranja ljuskica.
Simptomi poput svrbeža, osjećaja zategnutosti i crvenila često se javljaju uz perut, a mogu zahvatiti i lice – osobito oko nosa, obrva i rubova vlasišta.
Ispadanje kose
Normalan dnevni ispad kose kreće se do 100 vlasi. No, ako primijetite pojačano ispadanje, važno je razumjeti moguće uzroke: sezonski i postpartalni ispad, proljetni i jesenski ispad, žarišni ispad (Alopecia areata) i difuzni ispad.
Seboroični dermatitis
Seboroični dermatitis je vrlo često stanje kože koje utječe na vlasište, uzrokujući crvenilo, subjektivan osjet svrbeža i ljuskanje. Iako točan uzrok nije u potpunosti jasan, ulogu igraju faktori poput lučenja prekomjerne količine loja, promjena pH kože i genetska predispozicija. Unatoč tome što je kronično stanje, određeni okidači mogu pogoršati simptome, poput stresa i promjene vremena. Redovita higijena vlasišta i izbjegavanje okidača pomažu u održavanju simptoma pod kontrolom.
Psorijaza vlasišta
Psorijaza vlasišta je kronično stanje kože koje utječe na vlasište uzrokujući crvene plakove s ljuskama uz moguć osjećaj svrbeža. Specifični uzrok bolesti nije u cijelosti poznat, ali se smatra da bolest nastaje međudjelovanjem nasljednih genetskih čimbenika i različitih okolišnih čimbenika (stres, infekcije, pušenje, konzumacija alkohola, trauma i određeni lijekovi). Nasljeđivanje je bitan čimbenik u nastanku bolesti i vidi se u polovice oboljelih. Razumijevanje kompleksnosti psorijaze ključno je za učinkovito liječenje i za napredak. Kombinirajući njegu personaliziranom terapijom s modernim pristupima liječenju za cilj imamo poboljšanje smetnji i simptoma te povećanje kvalitete života psorijatičnih bolesnika.
Androgenetska alopecija (nasljedni gubitak kose)
Androgenetska alopecija (AGA) je najčešći oblik progresivnog gubitka kose koji pogađa i muškarce i žene, s različitim obrascima prorjeđivanja. AGA je genetski uvjetovana i uključuje preosjetljivost folikula dlake na dihidrotestosteron (DHT) – hormon koji skraćuje fazu rasta dlake (anagenu) i uzrokuje miniaturizaciju folikula, što rezultira tanjom i kraćom dlakom. Geni za AGA mogu se naslijediti s obje strane obitelji.
- Kod muškaraca (muški tip gubitka kose)
AGA se kod muškaraca naziva i muški tip ćelavosti i najčešće se očituje kao povlačenje linije kose na zaliscima (bitemporalna recesija) i prorjeđivanje na tjemenu, koje se može proširiti do potpunog gubitka kose na vrhu glave. Uzrok je genetska osjetljivost na dihidrotestosteron (DHT) – hormon koji skraćuje fazu rasta kose i uzrokuje minijaturizaciju folikula, tj. stvaranje sve tanje i kraće kose. Više od 50% muškaraca do 50. godine pokazuje znakove ovog tipa gubitka kose.
- Kod žena (ženski tip gubitka kose)
Kod žena se androgenetska alopecija očituje drugačije – kao difuzno prorjeđivanje kose na sredini vlasišta, uz očuvanu liniju rasta kose. Uzroci uključuju genetsku predispoziciju (nasljeđuje se s obje strane) i moguće hormonske utjecaje. Gubitak kose kod žena često počinje nakon menopauze, napreduje u fazama i može uzrokovati značajan psihološki stres, posebno u društvu koje naglašava mladolik izgled.
Dijagnoza se postavlja se na temelju kliničke slike i trihoskopije, a kod žena se mogu preporučiti dodatne hormonske pretrage i pregled endokrinologa kako bi se isključili endokrinološki poremećaji.
Androgenetska alopecija je kronično i progresivno stanje, ali se uz pravodobnu dijagnozu i stručnu podršku može usporiti napredovanje i poboljšati kvaliteta života.
Frontalna fibrozirajuća alopecija
Frontalna fibrozirajuća alopecija (FFA) je oblik ožiljkaste alopecije koji najčešće zahvaća prednji rub vlasišta i uzrokuje postupan, trajni gubitak kose. Iako se prvotno opisivala kod žena u postmenopauzi, danas znamo da se može javiti i kod mlađih žena, muškaraca i osoba svih etničkih skupina.
Bolest obično započinje povlačenjem linije kose na čelu i sljepoočnicama, odnosno dolazi do gubitka prijelazne zone. Sami upalni znaci mogu biti diskretni (perifolikularno crvenilo i ljuštenje, gubitak folikularnih otvora). “Usamljene dlake” su tipične za FFA. Sitne papule smještene na licu zigomatično (na jagodicama) i prorijeđenost obrva mogu biti prvi znak bolesti. U nekim slučajevima pacijenti mogu osjetiti svrbež, trnce ili peckanje na zahvaćenim područjima.
Točan uzrok FFA nije poznat, no vjeruje se da ulogu imaju genetski, hormonalni, autoimuni i okolišni čimbenici. Zbog sličnosti s drugim vrstama gubitka kose, precizna dijagnoza je ključna. Dermatolog postavlja dijagnozu na temelju kliničkog pregleda, dermoskopske analize i, po potrebi, biopsije vlasišta.
Frontalna fibrozirajuća alopecija je kronično stanje koje napreduje sporo, ali uzrokuje nepovratni gubitak kose. Rano prepoznavanje i započinjanje terapije može pomoći u usporavanju bolesti i očuvanju postojeće kose.
Alopecija areata
Alopecija areata je autoimuna bolest koja uzrokuje gubitak kose u kružnim, jasno ograničenim područjima, najčešće na vlasištu, ali može zahvatiti i obrve, trepavice, bradu te druge dijelove tijela. U težim slučajevima dolazi do potpunog gubitka kose na vlasištu (alopecia totalis) ili na cijelom tijelu (alopecia universalis).
Bolest nastaje kada imunološki sustav pogrešno napada vlastite folikule dlake, što dovodi do preranog prestanka rasta kose. Točan uzrok nije poznat, ali važnu ulogu igraju genetska predispozicija i autoimuni poremećaji, poput bolesti štitnjače ili vitiliga.
Alopecija areata se može javiti u bilo kojoj dobi. Može nastupiti naglo, bez prethodnih simptoma, i u nekim slučajevima biti praćena svrbežom, peckanjem ili osjećajem zatezanja kože. Karakteristične su “točkaste dlačice” – kratke i sužene na bazi, koje se često nalaze na rubovima ćelavih područja. U 10–40% slučajeva mogu se javiti i promjene na noktima, poput udubljenja ili hrapavosti.
Dijagnoza se obično postavlja klinički, a po potrebi se radi dermoskopija ili biopsija kože kako bi se isključile druge vrste gubitka kose. Tijek bolesti je nepredvidiv – kosa se može spontano obnoviti, ali i ponovno ispasti. Kod nekih bolesnika bolest ostaje blaga, dok kod drugih napreduje i postaje trajna.
Iako trenutno ne postoji lijek koji jamči izlječenje, različite terapije mogu pomoći u poticaju ponovnog rasta kose i ublažavanju simptoma. Zbog mogućeg emocionalnog utjecaja, važna je i psihološka podrška, kao i edukacija bolesnika o prirodi bolesti i mogućnostima njezina upravljanja.
Lichen Planopilaris (LPP)
Lichen Planopilaris (LPP) je rijetko i kronično upalno stanje koje utječe na folikul dlake, što rezultira progresivnim gubitkom kose. Ovo zahtjevno stanje prvenstveno cilja vlasište, uzrokujući crvene ili ljubičaste ljuskaste mrlje, što dovodi do ožiljaka i ireverzibilnog gubitka kose. Najčešće zahvaća žene u mlađoj i srednjoj životnoj dobi, iako se može javiti i kod muškaraca.
Bolest se smatra folikularnim oblikom lichen planusa i obično se javlja u obliku glatkih, bijelih, ćelavih područja bez folikularnih otvora, uz crvenilo i ljuskanje na rubovima. Oko vlasi se može vidjeti „ljuskava košuljica“ koju je moguće pomaknuti. Najčešće su zahvaćene bočne i prednje regije vlasišta. U početnoj fazi može biti prisutan svrbež, peckanje ili nelagoda.
Moguće je uz perifolikularno ljuštenje vidjeti crvenilo i slomljene vlasi. Vlas je u LPP iznimno krhka. Nerijetko se vidi ožiljkasto tkivo koje je sjajno i glatko. „Kristaline“ strukture označavaju fibrozne promjene vlasišta i upućuju na uznapredovali stadij bolesti. Kako LPP napreduje, folikuli dlake postaju više upaljeni, što dovodi do stanjivanja kose i na kraju ćelavosti.
Za dijagnostiku se koristi suha dermoskopija, a kod pregleda je potrebno gledati cijelo vlasište jer je upala često difuzna. Cilj liječenja je zaustaviti daljnji gubitak kose.
Folikulitis (Folliculitis decalvans)
Folliculitis decalvans je rijetko, kronično upalno stanje vlasišta koje dovodi do ožiljkaste (cikatricijalne) alopecije – trajnog gubitka kose. Najčešće se javlja kod muškaraca srednje životne dobi, iako se može pojaviti i kod žena. Djeca nisu pogođena.
Uzrok bolesti nije potpuno razjašnjen, no smatra se da dolazi do nenormalne imunološke reakcije na bakteriju Staphylococcus aureus. Tipične promjene uključuju bijele, atrofične mrlje bez kose, gnojne pustule, ljuštenje i pojavu tzv. “čuperkastih” vlasi – kada iz jednog folikula izrasta više dlačica.
Najčešće je zahvaćeno vlasište (osobito područje krune), ali se promjene mogu javiti i na bradi, pazusima i preponama. Bolest može uzrokovati nelagodu, svrbež ili peckanje, a često ima i psihološki utjecaj zbog trajnog gubitka kose.
Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, a po potrebi se potvrđuje mikrobiološkom analizom ili biopsijom kože. Rano prepoznavanje i liječenje mogu pomoći u usporavanju napredovanja bolesti
Telogeni i anageni efluvij
- Telogeni efluvij (Telogen Effluvium)
Telogeni efluvij je privremeni, difuzni oblik gubitka kose koji nastaje kada veliki broj vlasi prijevremeno uđe u fazu mirovanja (telogen), obično nakon fizičkog ili emocionalnog stresa. Najčešći okidači uključuju porod, operaciju, visoku temperaturu, nagli gubitak težine ili manjak nutrijenata (posebno željeza), hormonalne promjene ili psihički stres.
Ispadanje kose se obično javlja 2 do 4 mjeseca nakon uzroka, i iako može biti izraženo, kosa ponovno počinje rasti. Telogeni efluvij ne uzrokuje trajni gubitak kose, a stanje se često povlači unutar 6–9 mjeseci. U rijetkim slučajevima, telogeni efluvij može postati kroničan, osobito kod žena srednje dobi, i trajati godinama. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, a liječenje uključuje otkrivanje i otklanjanje uzroka, uz savjet o prehrani i njezi kose.
- Anageni efluvij (Anagen Effluvium)
Anageni efluvij je iznenadni i izraženi gubitak kose tijekom faze rasta (anagen) i najčešće je posljedica kemoterapije, zračenja ili izlaganja toksinima. Budući da lijekovi ometaju diobu stanica u folikulu, kosa naglo ispada, često i do 90% vlasišta, unutar nekoliko tjedana od početka terapije.
Ovaj tip alopecije može zahvatiti kosu, obrve, trepavice i dlake na tijelu. Za razliku od telogenog efluvija, ovdje kosa ispada bez prethodnog ulaska u fazu mirovanja, a ispadanje je često potpuno i brzo. Unatoč ozbiljnosti, anageni efluvij je reverzibilan. Nakon završetka uzročne terapije (npr. kemoterapije), kosa počinje ponovno rasti unutar 3–6 mjeseci, premda može doći do promjene teksture ili boje nove kose.
Zaključno, oba oblika efluvija su reaktivna stanja gubitka kose – telogeni nastaje uslijed fiziološkog stresa, dok je anageni povezan s toksičnim oštećenjem folikula. Ključ za oporavak je pravovremena dijagnoza, identifikacija uzroka i strpljenje, jer u većini slučajeva kosa se može potpuno obnoviti.
