Disbioza crijevne flore i sindrom propusnih crijeva – uzrok sve većem broju bolesti

Pripremila: Anita Šupe

”Sve bolesti počinju u crijevima” tvrdio je još i Hipokrat, ali trebalo je proći 2.500 godina da bi i nauka napokon počela prihvaćati da su zdrava crijeva zaista ključ cjelokupnog zdravlja. Iako se o ovoj temi vjerojatno još ne razgovara u većini liječničkih ordinacija, malo istraživanja literature i interneta pokazuje da sve veći broj svjetskih stručnjaka smatra da bi zdravlje crijeva trebalo postati jedan od najvažnijih medicinskih ciljeva današnjice.

Crijevna flora – nevidljivi mikro svijet

U našem probavnom sistemu živi jedna cijela kolonija mikroorganizama – u prosjeku 1,5

– 2 kg bakterija s kojima živimo u simbiotskoj vezi. Ima ih 10 puta više nego što ima stanica u našem tijelu, i to preko 400 različitih vrsta. Ovaj mikrosvijet nije tek neka kaotična masa, već dobro organizirano društvo u kojem svaka vrsta ima svoju ulogu, gdje neke vrste dominiraju i kontroliraju druge. Ove naše domaće bakterije obavljaju tako važne funkcije u našem tijelu, da vjerojatno ne bismo preživjeli kad bi nam crijeva bila sterilna.

Najvažnija i kod zdravih osoba najbrojnija grupa mikroorganizama naziva se esencijalna ili korisna flora i čine je Bifidobacteria, Laktobacteria, Propinobacteria, fiziološke vrste

1. Coli, Peptostreptococci, Enterococci i mnogi Sastavni dio normalne crijevne flore je i tzv. oportunistička flora koji sačinjavaju Bacteroidi, Peptococci, Staphylococci, Clostridia, Yeasts – gljivice, Enterobacteria i mnogi drugi. Kod zdravih osoba je broj ovih mikroorganizama ograničen i pod kontrolom korisne flore, ali ako nisu pod kontrolom, odnosno ako se prekomjerno razmnože ovi mikroorganizmi mogu izazvati bolesti. Razni mikroorganizmi koje unosimo kroz hranu i piće nazivaju se tranzitna flora. Ako su crijeva zaštićena korisnom florom, tranzitni mikroorganizmi ne mogu učiniti štetu, ali  ako je crijevna flora poremećena, i ove bakterije mogu izazvati bolesti.

Naša su crijeva zapravo filter ili barijera, koja štiti da štetne tvari koje unosimo iz vanjskog svijeta ne bi mogle prodrijeti unutar organizma (u krvotok) i upravo debeli sloj ”domaćih” bakterija (korisne crijevne flore) oblaže crijevnu stijenku i štiti nas od vanjskih uljeza – bakterija, toksina, kemikalija, parazita i neprobavljene hrane.

Osim što fizički štite, korisne bakterije imaju i mnoge druge važne uloge:

• Proizvode niz supstanci koje djeluju antibiotski, antiviralno i antifugalno
• Aktiviraju imunološki sistem protiv ”napadača”
• Neutraliziraju toksine iz hrane i toksine koje proizvode mikroorganizmi
• Neutraliziraju teške metale, deaktiviraju kancerogene supstance
• Sudjeluju u probavi hrane i apsorpciji hranjivih tvari
• Održavaju zdravlje stanica crijevne stijenke – crijevnog epitela

Kad je crijevna flora ugrožena, dolazi do neuhranjenosti stanica i oštećenja crijevnog  zida – crijevne stijenke. Smanjuje se apsorpcija hranjivih tvari u tijelo, pa dolazi do nedostatka nutrijenata, a loše bakterije probijaju se u crijevni zid i uzrokuju upalna stanja crijeva.

Tvrdnja da smo ono što jedemo samo je djelomično točna; zapravo smo ono što apsorbiramo, a normalna razgradnja i apsorpcija hrane nemoguća je bez zdrave crijevne flore. Crijevna flora probavlja proteine, fermentira ugljikohidrate, razlaže masti i vlakna, te proizvodi transportere koji nose hranjive tvari, minerale, vitamine i vodu kroz zid crijeva u krvotok. Ako je sastav crijevne flore loš, enterociti – stanice crijevnog zida ne proizvode potrebne enzime za razgradnju hrane.

Bez zdrave crijevne flore ne možemo pravilno probavljati pšenični protein gluten (ali ni druge slične proteine iz drugih žitarica i mahunarki) i kazein (mlječni protein). Prvi dio probave proteina odvija se u želucu ali konačna razgradnja u crijevima, pa nepotpuno razgrađeni proteini iz mlijeka i pšenice ulaze u krvotok i izazivaju mnoge zdravstvene probleme. Bez korisnih bakterija ne možemo probaviti dijetalna vlakna (iz mnogih vrsta voća, povrća, orašastih plodova, mahunarki, žitarica). Dobre bakterije hrane se vlaknima i proizvode niz hranjivih tvari za zdrav crijevni zid i za apsorpciju toksina, ali ako prevladavaju loše bakterije one hraneći se vlaknima proizvode gasove, toksine i dovode do upalnih procesa. Bez dobre crijevne flore ne možemo probaviti niti mliječni šećer laktozu iz mlijeka i mliječnih proizvoda, pa je sada jasnije zašto tako veliki broj ljudi ima problema s mliječnim proizvodima.

Korisne bakterije u našim crijevima proizvode vitamine K, B1, B2, B3, B6 i B12 i aminokiseline, pa tako osiguravaju neprestani protok vitamina topivih u vodi i aminokiselina, čak i kad je količina i vrsta hrane ograničena. Kod osoba sa lošom crijevnom florom prisutan je višestruki nedostatak nutrijenata, što naravno uzrokuje mnoge bolesti. Ovo se ne može liječiti suplementima, već treba ciljati na ozdravljenje crijevne flore.

Osim za razgradnju hrane i pravilnu apsorpciju nutrijenata, crijevna flora igra i vrlo veliku ulogu za naš imunološki sustav. Kaže se da je 80% imuniteta u crijevima.

Esencijalne korisne bakterije igraju ulogu u stvaranju važnih dijelova imunološkog sustava – limfocita i imunoglobulina. Zid zdravog crijeva prepun je limfocita, dok je kod osoba sa oštećenom crijevnom florom taj broj daleko manji. Limfociti proizvode imunoglobuline koji uništavaju ili deaktiviraju napadače – bakterije, viruse, gljivice i parazite. Zdrava crijevna flora neophodna je i za pravilan rad drugih stanica imunološkog sustava – neutrofila i makrofaga koji uništavaju viruse, bakterije, njihov otpad i toksine koje proizvode.

Disbioza ili disbalans crijevne flore

Zbog svih ovih važnih uloga zdrave crijevne flore, neophodno je da ovaj mikro svijet održavamo zdravim ali u modernom vremenu, uz modernu prehranu i način života, ovo postaje skoro nemoguće. Sve je učestalija disbioza ili disbalans crijevne flore – loš sastav crijevne flore, nedostatak korisnih sojeva bakterija, radi čega dolazi do razmnožavanja loših sojeva bakterija i gljivica i poremećaja svih gore navedenih zdravih tjelesnih funkcija.

Crijevnu floru uništavaju:

• Antibiotici i drugi lijekovi
• Prehrana bogata šećerom i rafiniranim ugljikohidratima
• Toksini iz prehrane kao gluten i industrijska ulja
• Stres, oboljenja
• Starost, fizički napori i izlaganje toksinima

Prekomjerno korištenje antibiotika, koji se rutinski prepisuju, uništava i korisne bakterije u crijevima. Tada lako dolazi do razmnožavanja loših sojeva bakterija, virusa i gljivica i njihovog pretvaranja u patogeni oblik, što izaziva bolesti i poremećaje. Čest je slučaj da se antibiotici prepisuju za viroze što je potpuno bespotrebno jer na virus se ne može djelovati antibiotikom. U slučajevima kad se stvarno moraju uzeti antibiotici, uz njihovu upotrebu mora se napraviti intervencija za obnavljanje crijevne flore, ali nažalost o tome nas nitko ne upozorava. Potrebno je i do 6 mjeseci kako bi se obnovila zdrava crijevna flora, i to ako nešto poduzmemo. Prvo, kad se uzimaju antibiotici, moraju se uzeti i probiotici, kako oni u tabletama, tako i prirodni – najbolji je domaći kefir. Drugo, kad uzimamo antibiotike i dugo vremena nakon toga, ne smijemo jesti šećer i škrob, jer kad poubijamo korisne sojeve bakterija, gljivice se prekomjerno razmnožavaju još više kad ih hranimo šećerom i škrobom. I drugi lijekovi uništavaju crijevnu floru: analgetici, steroidi i kontracepcijska sredstva. Tablete za spavanje, tablete protiv kiseline i mnogi drugi lijekovi štete probavnom i imunološkom sustavu na druge načine.

Drugi najveći razlog disbalansa crijevne flore je moderna prehrana koja se zasniva na pogodnosti a ne na hranjivosti. Prehrana bogata šećerom i rafiniranim ugljikohidratima (kruh, tjestenine, biskviti, kolači, žitne prerađevine) potiče razmnožavanje gljivica, naročito Candide, ali i Streptococci, Staphylococci, gljivice Clostridia, te pogoduje naseljavanju parazita u crijevima.

Sindrom propusnih crijeva

Kad nisu pod kontrolom korisnih ”prijateljskih” bakterija, oportunistički sojevi bakterija i gljivica dopiru do crijevnog zida, narušavaju njegovu cjelovitost i čine ga propusnim. Crijeva su filter kroz koji u krvotok smiju proći samo osnovne molekule nutrijenata, a sindrom propusnih crijeva znači da su se pukotine na crijevnom zidu proširile i propuštaju u krvotok ono što tamo ne bi smjelo doći: viruse, bakterije, gljivice i njihove toksine, te nerazgrađene komponente hrane. Nepotpuno razgrađeni dijelovi hrane ulaze u krvotok gdje ih imunološki sistem prepoznaje kao strano tijelo i napada ih, pa tako dolazi do alergija, intolerancije na hranu i autoimunoloških bolesti.

Popularni testovi intolerancije su skupi a ne daju pravo rješenje, jer kad imate propusna crijeva, možete reagirati na bilo koju namirnicu i nije rješenje izbaciti sve one namirnice koje test pokaže, već treba iscijeliti crijevnu stijenku i izgraditi normalnu crijevnu floru pa će intolerancije i većina alergija proći.

Gluten – još više problema

Nepotpuno razgrađeni proteini gluten (iz pšenice) i kazein (iz mlijeka) zbog nezdrave crijevne flore u obliku peptida gluteomorfina i kazeomorfina, kroz propusna crijeva ulaze u krvotok gdje imaju djelovanje kao opijati i izazivaju ovisnost. Zato često osjećamo jaku žudnju upravo za onom hranom koja nam najviše smeta.

Gluten potiče proizvodnju zonulina, supstance koja pridonosi propusnosti crijeva i potiče stvaranje antitijela koja dovode do autoimunoloških bolesti. Kod mnogih autoimunoloških bolesti mogu se izmjeriti visoke doze zonulina i otkriti propusna crijeva. Gluten također potiče proizvodnju proupalnih citokina, kemijskih spojeva koji oštećuju stanice, te uzrokuje promjene u proizvodnji neurotransmitera – serotonina, dopamina, histamina.

Necelijakijska osjetljivost na gluten zapravo je vrlo učestala i bez da ljudi to znaju. Tako je iz više razloga: gluten je sam po sebi teško probavljiv protein, a zbog genetske modifikacije i izmjene kromosoma postao je još puno veći problem. Uz to ga i prekomjerno konzumiramo jer industrija dodaje gluten u brašna i peciva kako bi se ljepše dizala i bila primamljivija. Povrh svega, većina ljudi jede pšenične proizvode u sklopu svakog obroka, čak i 5-6 puta dnevno.

Zbog svih ovih mehanizma, nije teško shvatiti zašto istraživanja povezuju preko 50  bolesti s nepodnošenjem glutena. Ovo je dovoljno razloga da u slučaju bilo koje autoimunološke bolesti prvi korak bude izbacivanje pšenice i glutena, a najbolje svih žitarica, jer osjetljivi na gluten najčešće reagiraju i na druge slične proteine kojih ima na  stotine u drugim žitaricama i mahunarkama.

Veza između crijeva i mozga

Crijevna flora je nasljedna. Bebe se rađaju sa sterilnim crijevima i nasljeđuju majčinu crijevnu floru koja je ista i u rodnici, i sad imamo generacije modernih majki koje su uništile svoju crijevnu floru s antibioticima, kontracepcijskim sredstvima, prehranom i stresom, koje prenose svoju lošu crijevnu floru na djecu što dovodi do razvoja mnogih zdravstvenih poremećaja. Dugo dojenje pomaže izgradnji zdrave crijevne flore, pa je i to jedan od bitnih razloga zašto djecu treba dojiti što duže.

Doktorica Natasha Campbell McBride, autorica knjige GAPS: Gut and Psychology Syndrome otkriva vezu između crijeva i mozga. Toksini koje ispuštaju oportunistički sojevi bakterija i gljivica kroz propusna crijeva ulaze u krvotok i nesmetano cirkuliraju tijelom. Tako dopiru i do mozga gdje mogu uzrokovati brojne poremećaje. Gljivice, najčešće Candida, trebaju glukozu (iz šećera i škroba) za hranu. Kod zdravih crijeva glukoza se pretvara u mliječnu kiselinu, vodu i energiju, ali Candida probavlja glukozu alkoholnom fermentacijom gdje se glukoza pretvara u alkohol i acetaldehid koji krvotokom dolaze do mozga i vrlo su štetni za djecu u razvoju. Alkohol može proći i kroz posteljicu i doći do fetusa.

Dr McBride smatra da zbog toksina, koji kod disbalansa crijevne flore i propusnih crijeva slobodno cikruliraju tijelom, dolazi do razvoja bolesti kao što su atopijski dermatitis, astma, alergije, poremećaji koncentracije i učenja kod djece (npr ADHD, ADD, disleksija), razni psihološki problemi i hiperaktivnost.

Zaključak

Disbalans crijevne flore, propusna crijeva i osjetljivost na gluten mogu biti uzrok mnogih bolesti:

• Atopijski dermatitis (ekcem), astma, alergije, intolerancija hrane
• Kronične upalne crijevne bolesti – Crohn, ulcerozni kolitis, IBS – iritabilni kolon
• Anemija i mnoge druge bolesti i poremećaji nastali zbog nedostatka nutrijenata
• Autoimunološke bolesti: celijakija, dijabetes tip 1, hashimoto, psorijaza, reumatoidni artritis
• Neurološke bolesti: depresija, bipolarni poremećaj, schizofrenija, migrenske glavobolje
• Poremećaji koncentracije i učenja kod djece, ADHD, ADD, dileksija, dispraksija, autizam

Što se može učiniti

• Eliminirati hranu koja djeluje iritirajuće
• Smanjiti inflamaciju – upalu
• Zacijeliti i ozdraviti crijevnu stijenku
• Izgraditi normalnu i zdravu crijevnu floru
• Glavni faktori – promjena prehrane, vrijeme i strpljenje

 

 

Hrana koja iritira

• Gluten, pšenica i žitarice općenito
• Mahunarke
• Mliječni proizvodi (osim maslaca i domaćeg kefira)
• Industrijska ulja i margarini
• Šećer
• Industrijske prerađevine
• To mogu biti i FODMAP ugljikohidrati (Fruktoza, Oligosaharidi, Disaharidi, Monosaharidi i Polioli) koji se nalaze u mnogih biljnim namirnicama: voću, povrću, orašastim plodovima, žitaricama i To su ugljikohidrati koji se ne mogu pravilno probaviti već fermentiraju u crijevima i hrane bakterije, što dovodi do stvaranja gasova u crijevima. To može izazvati jaku bol, nadimanje, i poremećenu probavu – zatvor ili proljev, što pogoršava stanje kod upaljenih crijeva i loše crijevne flore. (Na internetu se može naći popis namirnica koje sadrže FODMAP ugljikohidrate).

Hrana koja liječi

• Namirnice koje djeluju antiinflamatorno: riba, maslinovo ulje, češnjak i druge vrste luka, tamno plavo bobičasto voće (borovnica, kupina, ribiz), kurkuma, đumbir.
• Temeljac ili juha od kostiju sadrži mnoge komponente koje pomažu u obnavljanju stanica crijevne stijenke i njenom
• Domaći kefir – fermentirani mlječni proizvod nezaobilazan je za izgradnju zdrave crijevne Sadrži miljarde korisnih bakterija i to stotine različitih sojeva.
• Mogle bi biti korisne namirnice bogate prebioticima (hrana za probiotike) kao što su inulin i ”otporni škrob”, npr čičoka i

Pronađite svoj optimalan način prehrane u skladu sa svojim zdravstvenim stanjem, potrebama i navikama. To može biti Paleo prehrana, Zelena kura, GAPS dijeta, Paleo autoimuni protokol ili nešto slično, prema principima LCHF – manje ugljikohidrata i više prirodnih zdravih masti, bez žitarica i industrijskih prerađevina. Bitno je da prehrana bude osmišljena tako da bude održiva na duže staze jer prestrogi režim uz osjećaj odricanja predstavlja rizik za brzo odustajanje.

Vrlo bitni faktori u svemu ovome, osim prehrane su: pozitivan stav, vrijeme, strpljenje, kontrola stresa, kvalitetan san, boravak u prirodi, životna radost. Prebacite fokus sa bolesti na zdravlje.